Search
Close this search box.
Alis Marić

INsta inspirativan intervju: Alis Marić

Uvijek kao mama

“Dragi Hrvoje, evo obećanih odgovora na tvoja pitanja. Hvala na povjerenju! Laku noć i šaljem puno ljubavi!” riječi su koje mi je Alis uputila u odgovoru maila… I to mi je sasvim dovoljan uvod za nju! Jednostavno sam ju zavolio od prvog trenutka kad smo se upoznali.. Jednostavna, precizna i puna empatije! Osjećam je kao majku… 

Slijedi kratki intervju za koji vjerujem da ćete si ga spremiti, podijeliti ili barem poneku rečenicu prepisati… 

S obzirom na životno iskustvo, volio bih Vaš odgovor na pitanje – ŠTO LJUBAV ZA VAS (NI)JE?

Ljubav je naša najuzvišenija emocija. Ljubav upravlja svime što osjećamo, mislimo, činimo i postajemo. Ljubav je također duboko osobna. Naše tijelo i mozak stvoreni su za ljubav i ljubav nam donosi samo dobrobiti. Mogućnosti za ljubav je mnogo. Na nama je da se njome hranimo.

Na prvom mjestu ljubav za mene ima puno veze s tim kako gledamo na svoju okolinu. Za neke od nas, sve što vidimo je manjkavo. Za nas druge, ljepota je posvuda i čeka da bude otkrivena. Kad naučimo gledati ljude i sve oko sebe s pogledom punim  razumijevanja, suosjećanja i čuđenja, naši odnosi cvjetaju.

Drugo, ljubav je mjesto gdje možemo biti ranjivi.

I treće ljubav je nešto što radimo. Za mene se ljubav pokazuje u akcijama podrške. To možda ne zvuči glamurozno. Ali svatko tko poznaje nekoga – bilo prijatelja ili partnera – na koga se može osloniti u bilo kojem trenutku, vjerojatno zna o čemu govorim: ljubav se događa tamo gdje ja podržavam i kad me podržavaju, čak i kad je neugodno ili su vam leptirići u trbuhu neaktivni.

Gledajući na društvenim mrežama trenutke koje dijelite (a i znam da je tako i mimo ekrana) sa suprugom i obitelji, vidim vrlo zdrave odnose… Kako ste to postigli naspram cjelokupnog ludila u kojem živimo?

Imam zaista dugogodišnje bračno iskustvo. Vjerujem u brak i obitelj kao temelj društva i opstanka.

Brak mene i mog supruga nije savršen, kao što nijedan brak to nije. Nije idealan, bilo je tu puno pokušaja i pogrešaka, kriza, padova. Često smo ponavljali mane svojih roditelja, ali ono najvažnije – moj brak je sklopljen iz ljubavi I osjećaja pripadanja. Sve je počelo sa željom da postanemo jedno, a zatim smo polako otkrivali razlike. Svađe su bile česte. Povlačili smo se. Pa opet spajali. Krivili jedno drugo za neuspjehe. Ali ljubav je uvijek pronašla svoje mjesto u prihvaćanju, kao i u vjeri i nadi. Tek kada sam upoznala sebe, sam uistinu prihvatila i svog supruga. Međusobne razlike su nas obogatile. Naš brak je danas bolji nego ikad. Zahvaljujući upornom radu na sebi samima. Mijenjala sam se ja, a onda se mijenjao on. Nikad nemojte očekivati obrnuti smjer.

Brak nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo jer brak je ozbiljan posao, odgovornost, svrsishodan pothvat. Partneri nam ne pripadaju. Važno je istovremeno njegovati odvojenost i zajedništvo. U toj ravnoteži leži uspjeh braka. Privrženost ne smije gušiti slobodu. I ono najvažnije – stalno opraštanje. Ali ne na silu, ne reda radi, ne samo riječima, već isključivo srcem. Danas znam da se naša silna želja za popravljanjem stvari isplatila.

Danas sam najsretnija žena na svijetu.

Vaša ljubav prema čitanju je najprepoznatljiviji oblik ljubavi koji živite i od kojeg ste stvorili uspješan posao… Koju knjigu biste preporučili baš svakome da se inspirira za ljubav?

Jako je važno da radite ono što volite, ono za što ste rođeni i stvoreni. Za mene su to knjige.

Svakako bih preporučila – Umijeće ljubavi – bezvremenski klasik Ericha Fromma, jer ljubav je umijeće koje treba naučiti i koje od nas zahtjeva trud.

I za kraj nemam ja što dodati… samo ću napisati: HVALA Alis! 

Sadržaj:

Ostavite svoj komentar